Advertisements

Začarani krug poremećenih vrijednosti

Stara izreka kaže da ne vrijedi tražiti ljubav jer, tražeći ju, možemo pronaći samo razočaranje. Druga izreka pak kaže da se ljubav dogodi kada se najmanje nadamo, da izleti iza nekog ugla i potpuno nas obuzme.

Zašto onda neki ljudi uporno pokušavaju pronaći ljubav? Zašto pokušavaju siliti sudbinu i vezati se za nekog, misleći da će pritom biti sretni? Zbog osjećaja privrženosti? Zbog toga što misle da će biti voljeni? Kako bi odagnali samoću? Previše je mogućih odgovora. Međutim, samo je jedan od njih ispravan…

Probudila se prilično rano. Sama. Bilo je subotnje jutro pa je poželjela još malo odspavati, ali joj san nije dolazio na oči. Nema veze, ionako ima tisuću stvari za obaviti danas. Ustala je i skuhala si šalicu jake, turske kave. Sama. Sjela je za stol, sa šalicom iz koje se još uvijek pušilo, u ruci. Dohvatila je telefon i aktivirala jednu od aplikacija za upoznavanje. Iz čiste dosade, naravno. Prelistavala je desetke profila, tu i tamo zastajući na nekom, kako bi proučila detalje.

Zašto to uopće radi? Ionako je sve te profile pregledala već minimalno deset puta, kao što su i drugi pregledali njen. Na takvim se aplikacijama uvijek skupljala ista grupica ljudi ili, kako ih je ona zvala, očajnika. Pa što onda ona radi na toj istoj aplikaciji? Ništa, krati vrijeme, što bi drugo. Kao da ima pametnijeg posla dok ispija kavu.

Uostalom, njoj savršeno odgovara biti sama. Potpuno je zadovoljna životom koji vodi i činjenicom da ima dovoljno vremena posvetiti se sebi. Tako je, ona je slobodna žena. Ne treba joj nitko da je učini sretnom, ona je dovoljna sama sebi. Zašto bi se zamarala dodatnim obavezama koje donosi veza? Odlasci u kino, večere, koncerti, važni datumi, obljetnice… Sve joj je to išlo na živce. I oni dugi razgovori, privikavanje na zajednički suživot, usklađivanje životnih navika i sastanci minimalno dva ili tri puta tjedno, samo su dodatne obaveze, ništa više. Unatoč svemu tome, i dalje je listala profile. Zabava dok ispija kavu, ništa više. Odložila je mobitel sa strane, zaboravivši pritom isključiti aplikaciju.

Češljajući svoju ravnu kosu, nabrajala je što sve danas mora napraviti. Mehanički pokreti provlačili su četku kroz guste pramenove, a ona ih je pratila pogledom u ogledalu. Na tren se zamislila i upitala samu sebe želi li ovako provesti ostatak života. Sama u subotnje jutro, bez ikoga na čije se rame može i želi osloniti. Ostatak života? Vjerojatno ne, ali sada joj je sasvim dobro. Zašto si tu rečenicu stalno ponavlja? Odabrala sam biti sama i zadovoljna sam izborom. Je li doista ili samu sebe pokušava u to uvjeriti? Ma jest, ta ništa joj ne nedostaje! Ionako ima previše obaveza i premalo vremena za samu sebe. S nekim novim u njenom životu, broj obaveza bi se samo povećao, a količina slobodnog vremena smanjila.

Mobitel se oglasio kratkim, prigušenim signalom, obavještavajući je da joj je stigla poruka. U sljedećem trenutku, već je stajala pored njega. Ostavila ga je u kuhinji, ali svejedno joj je bilo potrebno manje od sekunde da ga ponovno drži u ruci. Netko joj je poslao poruku putem one aplikacije. Glupača, zaboravila ju je ugasiti pa je djelovalo kao da je cijelo vrijeme online. Oh, poruka nije poslana iz čistog mira. Stigao je odgovor na nešto što je ona napisala jednom slatkom liku prije nekoliko dana. Da… Javljala se ljudima. Često nesvjesno, bez nekog jasnog razloga ili cilja, poslala bi poruku, tek tako.

Laže. Oh, kako se laže. Poslala bi poruku kao mamac. Svakog se dana nadala da će se netko na taj mamac i uhvatiti. Trudila se biti zabavna, duhovita i do određene mjere tajanstvena. Nastojala je plasirati osobu koja stoji opisana na njenom profilu kao proizvod koji može postići visoku cijenu. Željela je biti sigurna da će joj osoba s druge strane internetske linije odgovoriti pa je uvijek malo napuhavala informacije o sebi. Danas se netko upecao, netko tko je barem na prvu djelovao zanimljivo. Odgovorila mu je na poruku i polagano se upustila u razgovor. Zavest će ga, rekla je samoj sebi.

Koliko je to puta već napravila? Koliko se puta već tako zaletjela, ugovorila spoj, odradila prvi, drugi i treći. Nastojala se povezati s nekim, zavesti ga i osvojiti. Uspjela bi. Osvojila bi ga i on bi postao njen. Dan po dan, sve bi se više zbližavali, otkrivali nove stvari jedno o drugom i ona bi bila sretna. On bi isto bio sretan.

Međutim, ono što, potpuno se predajući, nije vidio, jest da sreća koja dolazi s njom u paketu – ima rok trajanja. Da, ona bi uskoro shvatila da joj nešto nedostaje. Nije to bilo to. Taman kad bi on zagrizao do kraja i počeo se nadati da zajednički stvaraju nešto lijepo, nešto što će potrajati, ona bi počela kliziti.

Svakog puta, to je bila ista priča. Probudi se jednog jutra i postane joj jasno da to nije to. Da, lijepo je, ali ipak nešto nedostaje. Ona ga zapravo ne voli. Koliko ga god želi voljeti, koliko god se trudi potpuno mu se prepustiti – ne može. Odjednom, sebe više ne vidi u toj vezi, skuplja svoje stvari i odlazi, bez pozdrava, bez objašnjenja. Nije zadovoljna, nije joj dobro, nešto nedostaje.

Koliko je takvih tipova prostrujalo kroz njen život? Ili bi se bilo bolje pitati kroz kolike je živote ona prohujala? Kolike je uništila, slomila i pokopala, samo zato što je tražila nešto za što je u startu znala da ne može dobiti? Uvijek se nadala da će biti drugačije, da je ovog puta to to, da je našla ljubav svog života i da će konačno biti spremna podijeliti svoj život s nekim. Međutim, nikada nije. S godinama je počela gubiti nadu da će se ikada skrasiti s nekim, a zbog same činjenice da joj godine prolaze, postajala je neopreznija. Ulijetala je svugdje, u svašta, bez kriterija. Bilo je i onih koji joj se zapravo nisu sviđali, ali se ona sviđala njima. Mogla je barem privremeno od njih dobiti osjećaj sigurnosti i pripadnosti pa je i te prilike iskoristila.

Danas je ponovno sama, u svom malom stanu. Uvjerava samu sebe da joj ne treba nitko, da je sretna svojim životom ovakvim kakav jest, kakvim ga je stvorila. Uvjerava se, ali joj ne ide. Pokušava se zavarati da joj ne treba nitko kako bi bila sretna, dok u isto vrijeme ugovara novi spoj. Još će jedna žrtva platiti danak, kako bi ona okusila tek prolaznu sreću. Nije više sigurna je li u stanju nekoga istinski voljeti. Važnije joj je da netko voli nju, da joj netko pripada, da za nekog može reći ja sam njegova. Osjećaj pripadnosti, to je za nju ostvarenje života.

Natipkala je još jednu poruku. Dogovorila je vrijeme i mjesto sastanka pa nova romansa može početi. Još jedna epizoda iste sapunice, za koju već svi gledatelji znaju kako će završiti, prije nego što je i započela.

Vrti se u začaranom krugu jer, umjesto da zavoli sebe, uporno tjera druge da zavole nju. Zašto? Jer se tada osjeća posebnom, tada je važna sebi, a njeni vlastiti kompleksi bivaju potisnuti, barem na kratko vrijeme. Ipak, sve jednom dođe na naplatu, pa tako i lažna ljubav.

Ona će opet ostati sama. Svojim izborom. Njemu će opet slomiti srce. Također svojim izborom. Sljedećih će se mjesec dana uvjeravati da joj ne treba nitko kako bi bila sretna. Zatim će ponovno poslati poruku

 

 

Lektura: Nives Rog

Ilustracije: Hrvoje Vuksan

Facebook Comments
Advertisements

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

error: Content is protected !!
%d bloggers like this: