Advertisements

Intervju s lažnom ličnosti

Mislila je da ovaj dan nikada neće doći. O da, gorljivo se nadala da će je jednom netko pozvati sa željom da uradi intervju, ali nije ni sanjala da će to biti upravo njena najdraža poznata ličnost. Čitav tjedan, s nestrpljenjem iščekuje ponedjeljak, kada se treba naći s njom na kavi, kako bi je intervjuirala. Uzbuđena je, radosna, preplašena. Hoće li to moći? Hoće li sve biti u redu? Hoće se spetljati pa će sve ispasti bez veze? Što će je pitati? Hoće li ona smisliti dobar odgovor? Kako će njeni obožavatelji reagirati? Ponedjeljak je sve bliže, a ona postaje gotovo anksiozna.

(Taj ponedjeljak… Tu je! Budi se i oblači najbolju odjevnu kombinaciju koju ima. Zna da će je fotografirati dok ispija kavu, a ona na tim fotografijama mora izgledati savršeno. Triput nanosi šminku na lice, svaki je puta brišući vlažnom maramicom jer nije zadovoljna rezultatom. Podne otkucava i vrijeme sastanka sve je bliže.

Posljednje poteze tušem povlači već četvrti put jer joj drhtava ruka ostavlja nesiguran trag. Konačno zadovoljna rezultatom, odlazi iz stana i dolazi na dogovoreno mjesto gotovo dvadeset minuta prerano. Sjeda za prazan stol u prvom redu terase jer sjediti u sjeni zadnjih redova nema smisla. Tamo ju nitko neće vidjeti. Novinarka dolazi točno na vrijeme, srdačno ju pozdravlja i sjeda joj nasuprot. Naručuje kavu s mlijekom i čašu vode, izvlači notes u koji si je zapisala pitanja i pali snimač zvuka na pametnom telefonu.)

Bok, draga! Veoma mi je drago što si pristala na intervju. Reci mi, za početak, tko si ti?! Mislim, tvoji fanovi i naši čitatelji dobro znaju kako se zoveš, ali mene zanima tko si ti kao osoba?! Kakvom sebe vidiš?

Oh, prvo pitanje pa odmah ono najteže, haha. Tko sam ja? Hm, da vidimo… Nisam ja nitko poseban. Ja sam samo sasvim obična žena koja je htjela da se njen glas čuje. Da prenese poruku da svatko može biti uspješan, ako to zaista želi. Ja sam krenula od nule i izgradila karijeru i, eto, danas za mene zna jako puno ljudi. I sve ovo što sam postigla, ima samo jedan cilj: poslati poruku svima da su dovoljno snažni, čak i ako drugi ne vjeruju u njih. Ja sam uspjela, možete i vi.

(Oh, Bože, nije prošlo ni prvo pitanje, a ja već lažem. Da, lažem. Zaista sam počela od nule. Stvorila sam cijeli jedan novi svijet. I želim da drugi to vide. Želim da primijete, da znaju za mene. Jer oni nisu poput mene. Ja sam borac. Izborila sam se za sebe i sada sam netko i nešto. Želim da to vide, da znaju. Želim li da uspiju? (Bože, kakva sam ja to osoba?) Nije me briga. Želim da znaju da sam ja uspjela. Želim da vide moje lice na fotografiji i kažu: „Vidi je, kraljica.“ Ja sam ona koja se zna nositi sa životom, drugi to znaju prepoznati. Zato mi se dive. Poštena razmjena.)

 

Jednom prilikom, rekla si da te život nije mazio i da si više puta umalo digla ruke od svega. Kako si uspjela prebroditi te trenutke? Kako si se uspjela izdići iznad problema i postati ovo što si danas?

Da, istina je. Kao da me od djetinjstva pratila zla kob. Bilo je trenutaka kada sam skoro digla ruke od svega i rekla sama sebi: nije vrijedno, odustat ću. Ali tada bih se osvrnula unazad i shvatila što sam sve postigla u svome životu i da samo sebi mogu zahvaliti na tome. Jer sve što imam, stvorila sam sama. I to me držalo – spoznaja da sam dogurala dovde, unatoč svima koji su bili protiv mene, spoznaja da sam snažnija no što izgledam.

(Znaš li koliko su me puta slomili oni koji su bili protiv mene? Koliko puta su me pokušali uništiti? E, pa neće. Ja im ne dam. Ovo je moja osveta njima. Neka ti jadnici vide tko sam i što sam. I koliko sam bolja od njih. Moje lice je danas poznato. Prikazuje se na televiziji, u dnevnom tisku, svugdje. Gdje su oni? Ti mizerni luzeri zaključani su u kući sa svojim obiteljima, dok ja gostujem u večernjim emisijama. Propalice su, svi odreda, dok ja postajem diva. Sigurno gledaju te iste emisije i pucaju od zavisti. I neka!)

 

Rekla si da je tvoja životna filozofija ispuniti dan srećom i živjeti punim plućima. Kako to izgleda?

Da, tako je. Nastojim svaki dan živjeti kao da mi je posljednji. Ujutro najviše volim popiti šalicu vruće kave, dok čitam neku od knjiga koje su mi poklonile prijateljice. Savršeno me poznaju, tako da u rukama uvijek imam štivo koje mi savršeno odgovara. Dan mi je često ispunjen obavezama, no one me zapravo vesele jer zaista volim svoj posao. Zato večeri provodim na trosjedu, uz šalicu biljnog čaja i dobar film. Tako se opustim pa se lakše pripremim za novi radni dan.

(Srećom, nije me pitala provodim li jutra i večeri sama. Morala bih potvrdno odgovoriti, a onda bi krenuo cijeli niz novih pitanja, a ja sam ionako već dovoljno slagala. Da mi je upoznati osobu koja je cijeli dan nasmijana. DA MI JU JE SAMO UPOZNATI, DA JE PITAM KAKO USPIJEVA! No, ne možeš reći ljudima da su ti večeri najteži dio dana jer ih provodiš sama. Ne smiješ.

Moraš stvoriti sliku savršenstva i naučiti držati osmijeh na usnama, čak i kada bi najradije pucala sebi u glavu. Takvi su ljudi, bit će ti odani samo dok si bolja od njih. U trenutku kada shvate da si ista kao oni, prestaneš ih zanimati. Zato ja moram biti odlično. Uvijek. Moram biti bolja od njih. Moram biti savršena.)

 

Kada ovako odgovaraš, izgleda da u tvojem životu više nema problema, čini se da si ih nadišla i da te više ne snalaze. Je li to istina?

Haha, naravno da nije. Još uvijek mi se događaju svakakvi problemi, ali danas na njih gledam drugačije – više ih ne doživljavam kao prepreke na putu, već kao izazove. Pristupam im racionalno i rješavam jednog po jednog. Danas se više ne borim protiv problema, danas ih rješavam.

(Čuj ovo, život bez problema, koja si ti koza! Ženo, da ti znaš što sam ja u životu prošla, sakrila bi se u mišju rupu. Ali ja sam Ja. Ja sam lavica koja će rastrgati neprijatelje pred sobom. I tebe ću, napraviš li isprdak od ovog intervjua. Ako zajebeš nešto, zapamtit ćeš tko sam. Briga me što će tvoji čitatelji reći, ali moji fanovi moraju dobiti ono na što su navikli. Mene. Savršenu, uspješnu ženu. Ako mi to ne napraviš, poželjet ćeš da se nisi rodila. Ti si nitko i ništa. Ja sam za tebe dama. I napravit ćeš ono što želim od tebe, kokoško glupa!)

Reci nam, još za kraj, što bi poručila našim čitateljima?

Joj, ja rijetko dajem savjete, ali ako baš moram, rekla bih im da ne odustaju od svojih snova, ali i da ne sanjare previše. Bolje je sanjati nekoliko snova i sve ih ostvariti, nego stalno sanjariti, a ne ostvariti ništa.

(Bože, patetike. A, što da im poručim? Ovo zvuči užasno, ali publika to želi čuti. Savjeti uvijek dobro prođu, svi su sretni kada ih s njima podijeliš i komentiraju kako si puna optimizma, sretna, uspješna i cool. Jesam, to sam u njihovim očima. I takva ću ostati. Stvorila sam takvu sliku i sada ju samo moram održavati, kako bi je oni mogli obožavati. To je sve. Samo moram dobro glumiti i voljet će me.)

Publika često nije svjesna da se na televizijskim ekranima, u dnevnom tisku i kolumnama, prikazuju osobe koje u zbilji ne postoje. Izgrađene slike poznatih ličnosti često su – lažne. Prikazivanje poznatih ličnosti u lažnom pozitivnom svjetlu stvara kult ličnosti, koji tvore fanovi. Obožavajući takvu ikonu, nesvjesno je počinju imitirati, gradeći nerealnu sliku izvanjskog savršenstva.

Kao ni oni, niti obožavana osoba nije savršena, ona samo uspješnije skriva svoje tajne. Takve su osobe, nakon što se svjetla ugase i predstava završi, često mnogo ogorčenije od onih koji ih obožavaju. Razdražljive su, vole šefovati i često su vrlo nesretne. Vode se starom izrekom “the show must go on” jer, doista, ta se predstava, u njihovim životima, mora nastaviti. Dok god znaju da će se reflektori već sutra upaliti, nekako uspijevaju preživjeti noć.

Slika koja nam biva prezentirana pravo je umjetničko djelo – pokazuje nam kako od ničega napraviti savršenstvo, kako mračne tajne sakriti pod tepih, kako loš karakter zapakirati u mudre misli. Nisu poznati ništa drugačiji od nas, običnih ljudi. Samo bolje glume. I imaju obraza smijati se u lice prosječnom čovjeku, koji se svakodnevno bori s brojnim problemima. Lako je nositi osmijeh na licu kada ti drugi rješavaju probleme, kada imaš četu sluga koji ne dozvoljavaju da ti život krene nizbrdo. Savršen život je uvijek bio i uvijek će biti – samo iluzija. I dok neki na toj iluziji zarađuju, drugi im, svojom odanošću, hrane ego.

Mi koji stojimo sa strane, smijemo se tom igrokazu neukusa. Međutim, mi nismo ni poznati ni slavni, upravo zato što – stojimo sa strane. Mi, koji vidimo što život zaista jest, naš se glas nikada neće čuti. Jer nas nitko – ne želi čuti.

 

 

Lektura:  Nives Rog

Ilustracije: Hrvoje Vuksan

Facebook Comments
Advertisements

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

error: Content is protected !!
%d bloggers like this: