Advertisements

Kišna dama

Čest je gost u našim krajevima, iako je gotovo nitko ne poznaje. Ne znaju za nju, nisu svjesni da postoji. Pa čak i kada čuju poneku priču o njoj, rijetki šapat u noći, iz usta onih malobrojnih koji se još sjećaju starih priča, ne prepoznaju je.

Moglo bi se reći da dolazi s kišom, no to ne bi bila potpuna istina. Ne bi bilo točno ni reći da je donosi kiša, a ni da joj je uvijek pratnja. Ne, ona jest kiša. Ona, koja zaogrnuta plaštem nerazdvojnih kapi prođe kroz ovaj kraj, gotovo se nikada ne zaustavljajući više od nekoliko trenutaka jedna je od malobrojnih preživjelih.

Ona pripada vrsti koja više nema nasljednika. Pripada zaboravljenima, onima čije se ime šapuće samo u mraku, u pričama prije spavanja. Iskrivljenim i prerađenim, prilagođenim ušima malih slušača, čije se oči gotovo nikada ne žele sklopiti na vrijeme.

Njena vrsta ne pripada ovom svijetu, iako je s njim neraskidivo povezana. Rođena je… Više ni sama ne zna kada. Previše je vremena prošlo. Previše kraljevstava protutnjilo je njenim životom, iako je nijedno nije dotaklo. Promatrala je ovaj svijet od samog njegovog začetka. Danas, kada više nema nikoga koga može zvati svojim, i dalje ga promatra. Sluti budućnost koja će donijeti promjene.

Onima, koji si mogu dopustiti odlutati van granica onoga, što obični smrtnici nazivaju postojanjem, već je neko vrijeme jasno da se svijet počeo slamati. Rane, koje su mu u davna vremena nanijeli mačevi danas zaboravljenih ratnika, zarasle su, no ožiljci u samome tkanju postojanja ostali su kao nijemi svjedoci užasa. Ožiljci koji su počeli pucati, jer stoljetno naprezanje uvijek oslabi tkanje stvoreno da zatvori ono što nije niti smjelo biti otvoreno.

Svijet je počeo pucati. Počeo se izvijati i grčiti, slamajući se pod težinom vlastita postojanja. I ona je to vidjela. Svakog puta kada bi se ogrnula kaputom satkanog od bisernih kapi koje ljudi zovu kišom, srce bi joj obuzela nemjerljiva tuga, jer ovom svijetu, koji joj je postao posebno drag, uskoro će doći kraj.

Boljelo je gledati kako se uvija sam pod sobom, svakoga dana gazeći sve više prema vlastitom kraju. Ljudi, koje je s vremenom zavoljela, iako nikada nisu bili svjesni njena postojanja, prestati će postojati, a ona tu ništa ne može učiniti. Željela bi, no nije joj dozvoljeno miješati se. Ovo nije njen svijet, ona njemu ne pripada. Tek je povremeno ovdje da učini što mora, da uravnoteži sile koje se ponekad otmu kontroli. To je sve. Čini to u ovome svijetu, kao i u stotinama drugih.

Svejedno, ovaj posebno voli. Ovdje je naučila mnoge vrijedne lekcije. Stekla je znanje koje vjerojatno nikada neće moći primijeniti, no to ionako nije važno. Osjetila je toplinu ljudskog dodira i čežnju u skrivenom pogledu. Ljubav i očaj ostavljenih, žudnju za izgubljenima. Osjetila je to tek kroz sjene, kroz odraze pravih emocija, no i to je bilo dovoljno. Dovoljno da zavoli ljude, koji nisu ni svjesni da se njihovom postojanju bliži kraj.

Duboko je udahnula natjeravši pritom okolno drveće na drhtaj. Val ledenog zraka prosuo se praznim poljem najavljujući njen dolazak. Posegnula je za ogrtačem koji je odabrala kao krinku u ovome svijetu. Još jednom, sve ispočetka. Munje su sijevale dok je prolazila, zaustavljajući se samo nakratko, tamo gdje je bilo potrebno.

Još je jednom prohujala ovim svijetom. Opet će doći, kada to bude potrebno. Koliko god puta treba. A onda, više neće. Jer će biti gotovo. Jer će se poput balona od sapunice – rasprsnuti. Ona će stajati negdje sa strane i možda pustiti suzu. Tu sitnu kap nalik onima kojima se ogrtala. Kao spomen na tek jedan od mnoštva svjetova koje je održavala u ravnoteži. Znala je da će i drugima s vremenom doći kraj. I za njima će žaliti. Ipak, ni za jednim kao za ovim, jer ovaj je bio jedinstven. Iako su znanje i iskustvo, koja je u njemu stekla, za nju beskorisna – obogatila su njeno postojanje.

Zato će ga se uvijek sjećati. Njega. I krinke koju je pred njim nosila.

 

 

Lektura: Jurica Katavić 

Facebook Comments
Advertisements

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

error: Content is protected !!
%d bloggers like this: