7. U susret sudbini

Uskom, vijugavom stazicom primičem se brdu. Visoko mi je drveće za leđima. Ono ovdje ne želi rasti. Na vrhu brda nalazi se čistina, u čijem središtu raste smokva koja već godinama ne cvate. Rijetki tek pamte kada je posljednji put rodila. Ipak, odbija predati…

6. Pod topolinom krošnjom

„Zašto si tužan?“ spustila je jednu od svojih tankih grana pogladivši me njome po poludugoj kosi. „Nisam, samo razmišljam“, odgovaram automatski, ne obraćajući na nju pozornost. „Nešto te ipak muči. Vidim to na tvom licu“, granom mi je nježno prolazila preko obraza, što me…

5. Novo proljeće

Proljeće je sramežljivo pokucalo na vrata. Kao i svake godine, ušuljalo se kada smo ga već s nestrpljenjem iščekivali. Debeli zimski prekrivač još je uvijek krošnje činio nalik napuhanim oblacima koji nikako da se ispušu i bijelu nošnju pospreme do iduće zime. Drveće je…

O Muci

Jednog ranog subotnjeg jutra, dok sam čučeći otvarao još jednu vrećicu mačje hrane – pod budnim okom Odina, koji je kroz vrijeme izolacije dobrim dijelom izgubio povjerenje u ljude, pa me oprezno promatrao sa sigurne udaljenosti, čekajući da ispraznim vrećicu i udaljim se, kako…

Na kiši

Tmurni, debeli oblaci u daljini najavljivali su nevrijeme. Uočio sam ih pogledavši na brzinu kroz prozor dok sam obuvao tenisice i pripremao se za odlazak s posla. Već sam bio primio kišobran u garderobnom ormaru kada sam odlučio ipak ga pustiti da tužno visi….

O njoj, koja nije naučila živjeti

Zatekao sam je na klupici, lica zabijenog u dlanove. Gotovo je ne primijetih, no odali su je odviše glasni jecaji. Noga mi automatski zastane, dok mozak odlučno šalje poruku kako želi bez zadržavanja produžiti. Noga djeluje instinktivno i odlučim je u ovome slučaju ignorirati….

O modernim vukovima

Ne mogu se oteti dojmu da je prije nekog vremena sve otišlo nizbrdo. Otišlo je dovraga i bestraga. Sve što vrijedi kao da je propalo u crnu rupu iz koje nema povratka. Danas su na cijeni neke nove „vrijednosti“, neke nove „kvalitete“, neki novi…

4. Na korijenju prošlosti

„Dođi“ – još uvijek mi je bijeli plašt s ispruženom rukom bio daleko dok mi je ta riječ odzvanjala u glavi. Ne vjerujem da je bila izgovorena, barem ne usnama nekog bića s ovog svijeta. Ipak, čuo sam taj duboki muški glas kao da…

3. Kada zavlada zima

Zime dođu i prođu, nema u tome ničega neobičnog. Svijet se smiri na neko vrijeme. Dopusti bijelom, snježnom pokrovu da ga ušuška. Sklupča se i utone u san. Tako je uvijek bilo. Nakon pregršti boja koje donese jesen, nakon zlatnih i smeđih tonova kojima…

O uobraženosti

U životu svih nas postoje osobe koje su nam dovoljno blizu da ih osjetimo, da spoznamo njihov život i način razmišljanja, da doznamo pokoju informaciju više no što bi zaista željeli znati; a koje, opet, stoje dovoljno daleko da ih ne smatramo dijelom naših…

error: Content is protected !!