Njen dolazak kao i uvijek najavio je prvi mraz. Taj bijeli, blještavi pokrov na travi nije me nimalo iznenadio. Već je bilo vrijeme. Pomislio sam kako ove godine kasni, već sam se pitao zašto je nema i hoće li uopće doći, jer siječanj je kucao na vrata, a njoj nije bilo ni traga.
Došla je s prvom noći siječnja. Zaista, nešto kasnije no što običava, no ipak je održala obećanje. Ne, ne ono koje je dala meni, već ono puno važnije – obećanje samoj sebi, da će se držati poretka stvari, da će činiti ono što mora, ono za što je stvorena.
Dojahala je na suhom, hladnom sjevercu, koji je rastjerao sumorne oblake ovamo pristigle s juga, očistio nebo i prosuo po njima zvijezde. Mjesec je te noći neobično sjao, kao da je i on željno iščekuje, pa joj obasjava put do naših krajeva. Jedan dodir na hladno prozorsko staklo bio je dovoljan da osjetim kako je tu.
Svijet kao da se umirio, sve je postalo nekako sporije. Moje disanje postalo je glasnije jer više nije bilo buke u kojoj se gubilo. U daljini sam vidio bijeli pokrov, koji će se uskoro spustiti i na ovaj grad, jer došlo je vrijeme u kojem vlada zimska čarolija.
Kao i uvijek, došla je samo s jednim ciljem – uništiti sve ono što mora umrijeti, kako bi u novoj godini život ponovno mogao krenuti. Došla je dovršiti ono što svake godine započinje jesen. Došla je kao posljednji žetelac požeti ostatke prinosa i pripremiti tlo za odmor, kako bi u proljeće život na njemu mogao bujati. Međutim, nije samo priroda ta koju mora zbrinuti. Zato mi se dok promatram te snježnobijele kape, koje krase okolne planinske vrhove, na licu nazire jedva primjetan osmijeh.
Dolazi vrijeme odmora. Vrijeme u kojem obavljam ono što moram da bih preživio, ono što želim da bih se osjećao ugodno. Vrijeme u kojemu više mirujem, a manje djelujem, kako bih se odmorio od napora koje je prošla godina donijela, ali i pripremio za izazove koji se tek naziru u daljini.
Njen dolazak za mene uvijek označava razdoblje u kojemu ću iznova procjenjivati prošlost, tu minulu godinu i još jednom razmisliti postoji li nešto što sam previdio, nešto u njoj što je izbjeglo moju pažnju. Vrijeme je to u kojem razvijam nove ideje i kujem nove planove. Doma, na toplome. Dok bijele pahulje prekrivaju sve što me okružuje, dok stvaraju taj neprobojni pokrivač, koji će pod sobom sakriti sve ono što u zimi mora umrijeti, ja nastavljam stvarati svoj životni put.
Iako me, za razliku od njene prethodnice, nikada nije osobno posjetila, volim je nazivati svojom učiteljicom. Naučio sam se na njenu vladavinu i u njoj ću se uvijek pokoriti njenoj volji. Jer dovoljno sam malen da me uništi ako joj se suprotstavim, a opet, dovoljno velik da iz njenoga boravka izvučem veliku korist.
Prije svega, naučila me da čovjek koji je krut, koji se ne zna prilagoditi okolnostima u kojima se zatekne, nikada neće preživjeti. Pokazala mi je da je ključ preživljavanja u prilagođavanju, u savijanju, ali ne i pucanju. Naučila me i da postoji vrijeme za akciju, ali i vrijeme koje je stvoreno za mirovanje. Njenim dolaskom započinje upravo vrijeme odmora, vrijeme kada se treba pritajiti i dopustiti nekim drugim silama da izađu na bojno polje.
Naučila me da za sve postoji vrijeme i mjesto, da nekada jednostavno treba biti strpljiv.
Iako o njoj često mislim kao o starici pognute glave, koja nesigurni korak održava debelim štapom o koji se podupire, znam da je u svojoj prirodi nemilosrdna. Nije okrutna, no njena se pravila ipak uvijek poštuju, jer oglušiti se na njih znači umrijeti. Stara je koliko i ovaj svijet, vladala je njime od početka. Uvijek na smjene, uvijek s ostalim vladarima. Dođe i ode, kao što je nebrojeno puta do sada.
Ne preostaje drugo nego pokoriti se njenoj volji, prihvatiti njena pravila. Izdržati njenu vlast i izvući iz nje ono najbolje. Nije mi neprijatelj, jer naučio sam kako živjeti pod njom. Naučio sam da mi je njena vladavina ipak potrebna, da bez uništenja koja ona donosi, novi život ne može krenuti.
Zato… Zato njeno vrijeme dočekujem s osmijehom. Jer njen dolazak znači da je još uvijek sve u redu, da sve ide onako kako mora i da će uskoro novi život krenuti. Da, krenut će… Čim zima prođe… Sada predstoji samo čekanje. Mirovanje, razrada novih strategija, čekanje povoljnih uvjeta. Odmaranje.
