Istina o zvijezdama

Bila je ponešto neobično dijete. Bila je istovremeno i sasvim obična. Morile su je sitne svakodnevne brige, baš kao i svakog drugog desetogodišnjaka. Nije voljela biti zatvorena unutar četiri zida, niti je voljela kišna popodneva, koja su onemogućavala boravak na svježem zraku. Voljela je vrijeme provoditi u društvu svojih vršnjaka, no često bi je rastužio nedostatak mašte u njihovim glavama, kao i manjkavost njihova srca da osjete ono što izmiče očima.

Proći će mnogo godina prije no što uspije riječima izreći ono što je oduvijek znala – da sve ima svoju svrhu i da svaki čovjek ima svoje mjesto pod Suncem. Jedinstveno i nezamjenjivo. Da smo svi odnekud krenuli i da ćemo se svi tamo vratiti, da je put pred nama ono što je zaista bitno, a da su vlastita životna lutanja ono što će na kraju ocijeniti koliko je naš život vrijedio.

Jednom je negdje pročitala da je cijela ova planeta koju zovemo domom, u nepreglednom prostranstvu praznog prostora, kao i sve što na njoj živi, sazdana od svemirske prašine, od ostataka zvijezda koje su svoj život okončale bljeskom. Danima ju je zaokupljala ta misao da je sazdana od nečega što je bar jednom već proživjelo cijeli život, jer zvijezde su, baš kao i ona, nastale iz nečega, živjele, i na kraju umrle.

Osjećala je da je njihova smrt bila ipak malo veći spektakl no što će njena biti, ali tako je vjerojatno i moralo biti, jer i zvijezde su ipak, nešto veće od nje same.

S vremenom je smetnula s uma tu informaciju, no ona nikada nije potpuno nestala. (Već je tada mogla naslutiti da većina stvari tek prividno nestaje, ali da su zaista rijetke one stvari koje su trajno izgubljene u bespućima zaborava.) Ponekad bi se vratila tek kao bljesak, poput kita koji iz dubine izvire na površinu udahnuti zrak da bi se odmah potom vratio u mračnu sigurnost oceana. Ideja je kroz godine koje su prolazile rasla, no nikada je nije u potpunosti zadovoljila. Nije to bilo ono što je očekivala kada je čula da smo svi sazdani od zvijezda. Iako je bilo utješno, jer pružalo je nadu da će i atomi koji je danas sačinjavaju jednog dana možda izgraditi neko drugo biće ili možda novu zvijezdu, u srcu je osjećala da su nebrojeni pisci služeći se tom frazom zapravo htjeli prenijeti nešto sasvim drugo.

Jedne neobične ljetne večeri, ne suviše tople, iako u njoj nije bilo ni daška vjetra, ležala je na stijeni, slušala žubor mora i prstom uperenim u nebo u mislima iscrtavala zviježđa. Pomislila je kako bi bilo lijepo da s nekim može podijeliti ove rijetke trenutke spokoja, mada je znala da u njenom životu nema nikoga tko bi je mogao potpuno razumjeti, tko bi u ovoj noći vidio isto što i ona. Ta sumorna misao nadvila se nad nju poput debele, teške perine kojom ju je majka pokrivala za najhladnijih zimskih noći.

Pomalo gubeći dah pod pritiskom tjeskobe, još je jednom uprla pogled u nebo. Hoće li je itko ikada potpuno razumjeti? Ili će zauvijek ostati sama, jer na svijet, na život i općenito na postojanje gleda iz jednog sasvim drugog kuta? Nadala se da će nekada u životu pronaći srodnu dušu, nekoga s kim će podijeliti svoje shvaćanje svijeta. Nekoga tko će je razumjeti. Njega na žalost, za sada nije bilo na vidiku.

Zvijezde su za nju oduvijek bile uporište inspiracije, vrelo iz kojega kreće svako njeno razmišljanje i svaka ideja koja se rodi u njenom umu. Ponekad se osjećala beskrajno malenom, u usporedbi s nebeskim svodom koji se nad njom svakodnevno nadvija, no umjesto da se zbog toga proglasi beznačajnom, u njoj je kroz godine rasla sreća, jer iako toliko malena i gotovo nevidljiva, iz dana u dan sve je bolje shvaćala tajne koje se prostiru pred njom. Neće proći još mnogo vremena prije no što konačno bude spremna zagrabiti u vrelo spoznaje i napiti se iz njega istine. Cijeli njen život bio je put prema tome, svaki korak koji je napravila pripremao ju je za to. Osjećala je to. Znala je da je blizu. Istina joj se primakla gotovo na dohvat ruke, no još joj je uvijek izmicala. Još nije bila spremna.

Najveći životni događaji gotovo nas uvijek dohvate nespremne. To su oni koji ostave toliko duboki utjecaj na nas, da se od tog trena više ne možemo smatrati istom osobom, jer zbog njih se u nama nešto iz korijena promijeni. Tako je i nju dočekalo nespremnu. Jednoga dana će se sama sebi nasmijati kada pomisli da je, iako je cijeli život provela pod zvijezdama, spoznaju donijela noć u kojoj nije vidjela ni jednu. Debeli pokrivač tmurnih oblaka raširio se nebom i to je bila prva noć u kojoj je osjetila potpunu samoću.

Jednolično, sivo nebo unosilo je nemir pod sebe, dok je ona čeznula za svojim nebeskim prijateljicama. Odraz u staklu prozora kao da joj je namignuo, a u tom je migu bilo sadržano sve što je ikada željela znati. Nasmijala se sama sebi, jer istina je zapravo bila toliko jednostavna: mi zaista jesmo sazdani od zvijezda, ali mi smo još nešto.

Mi smo zvijezde koje su postale zvijezde. Stvoreni smo iz tih nevjerojatno velikih, vrućih vatrenih kugli, a iako smo sada mnogo manji, i dalje svijetlimo. I dalje grijemo druge, i dalje donosimo toplinu.

Svi mi, svi koji postojimo, koji jesmo, koji smo bili i koji ćemo tek biti – svi smo beskrajno tople zvijezde. Vidjela je to u svojim očima. Ta iskra koja je nekada sijala na nebu, sada je u njenim očima. Vidjela ju je i u drugima, mada tada nije znala što točno vidi. Sada zna. Od sada na dalje, uvijek će se nasmijati kada dohvati tu iskru u nečijem pogledu. Jer sada zna što je to, odakle je došlo i što znači.

Danas zna da svatko u sebi nosi iskru koju je u njega ugradila zvijezda, prije nego što je svoj život prepustila onima koji dolaze za njom. Danas zna da nas sve povezuje daleka prošlost i da smo svi došli s istog mjesta. Zna i da ćemo se na isto mjesto jednom vratiti. Danas to može izreći na glas. Danas zna da ishodište i cilj nisu ono što je bitno, jer oni su nepromjenjivi i na njih se ne može utjecati. Zna i da se iskra krije u svakom oku, ali da je svako oko ne vidi. Ona je vidi. I razumije. Jer zna.

Zato je danas sretna. Zato se danas smije iako je nebo pokriveno oblacima. Zna da je ono što nas veže iznad njih. Danas zna da postoji smisao.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *