O meni

Posljednje četiri godine možda bih najbolje mogao opisati kao traganje. Traganje? Za čime? Iskreno, na to je pitanje teško odgovoriti. Ponekad sam tragao za društvom, ponekad za objašnjenjima, ponekad tek za smislom.

Tragao sam za nekim redom, nekim planom koji bi objasnio sve što se u tih četiri godina, kao i u onima prije njih dogodilo. Nešto što bi objasnilo sav taj besmisao koji se kovitlao, uzorke koji su se sasvim dobro slagali kada bi ih promatrao izbliza, no čim bih se udaljio gubili bi svoj smisao.

Tragao sam za skupom pravila kojima bih opisao život i svijet kojemu pripadam, tek da bih otkrio da bilo koje postavljeno pravilo traje tek kratko, jer vrlo brzo dođe nešto što ga obori. Tako su se i moja uvjerenja s vremenom mijenjala, a s njima sam se mijenjao i ja.

Volio bih misliti da sam rastao i napredovao, no ne mogu biti potpuno siguran da je moje odrastanje otišlo u dobrome smjeru. Sve referentne točke koje mogu postaviti, sve s čime se mogu usporediti govori mi da odstupam, da se ne uklapam i da ne pripadam.

Ponekad mi ta spoznaja, da sam, kako bi jedna moja draga poznanica Vještica bez metle rekla „mimosvijet“ laska, no često me i rastužuje. Sve češće mislim da ovaj svijet promatram tek kroz prozor koji mi ograničava vidljivost, jer nešto mi uporno izmiče. Postoji taj jedan komad svijeta koji još ne mogu spoznati, a uvjeren sam da tragam upravo za njim – za onim što mi izmiče.

Danas, kada znam gdje sam došao i kada konačno cijenim put koji sam prešao, još uvijek djelomično nesiguran u njegovu ispravnost, opreznim koracima nastavljam dalje. Nastavljam tragati i istraživati, propitkivati sve što mi se nađe na putu, zaključivati i iznositi vlastito stajalište. Učim, a nadam se da uz mene i drugi uče, jer svoje spoznaje rado dijelim. Svoja znanja rado širim. Svoja stajališta branim, no u raspravama uvijek ponešto naučim.

Nastavljam s onim što sam jednom započeo. Nastavljam biti ovdje, biti prisutan, gledati i promišljati. Pratiti i komentirati. I na kraju, nastavljam pisati. Da sve to što mi se vrtloži u glavi konačno nekako i posložim, da tom kaosu dam neki oblik, a s njime i smisao. Zato razijevam riječi kako bih uobličio misli…