Advertisements

O meni

Mnogo su me puta pitali tko sam to – JA? Zastao bih na tren, zamislio se i osmjehnuo. Znaš, nakon dvadeset i sedam godina provedenih na ovome svijetu, još uvijek nisam siguran da mogu dati cjelovit odgovor na to pitanje. Ne znam niti hoću li to ikada moći.

Još se uvijek nastojim otkriti, povezati sa svijetom u kojem često stojim sa strane. Rijetko kada doista pripadam negdje, u neki kutak ovog začudnog svijeta. Ono što znam, jest da ljubav prema pisanoj riječi gajim od najranijih školskih dana. Pisanje je nešto što me oduvijek ispunjavalo, pružalo mi utjehu i bilo načinom prevrtanja teških trenutaka u manje teške. Ponekad, jednostavno ovjekovječim trenutke koji su ostavili trag u mom životu.

Možda baš zato posebno cijenim introspekciju, tako da ista često obavija moje tekstove. Nastojim na papir prenijeti vlastite, kao i tuđe doživljaje. Pišem životne priče koje drugi ne žele ispričati, možda jer ih ne smatraju vrijednima pričanja, a možda zato jer za to jednostavno nemaju dovoljno hrabrosti. Duboko iz sebe prenosim emocije, trudeći se očuvati vjerodostojnost doživljaja. Ne uljepšavam niti situacije činim ružnijima. Pišem o onome što sam iskusio, čemu sam svjedočio. Pripovjedač sam modernog apsurda, života koji se u modernom življenju gubi.

Prenosim životnu istinu, u njenom najokrutnijem, a opet toliko nježnom obliku. Pišem priče za koje osjećam da moraju biti ispričane. Ili barem zapisane, kako bi ostale očuvane. Ponekad riječi, ipak, ne mogu prenijeti ono što osjećam, što čini savršene prilike posezanja za fotoaparatom. Ovaj simpatičan skup moderne opreme najčešći mi je suputnik na lutanjima kroz divlju, netaknutu prirodu ili pak posjetima zaboravljenim mjestima.

U mojim očima, svaki kutak ovog svijeta čuva neispričanu priču, koju često otkrijem fotoaparatom, kako bih je kasnije pretočio u riječi. U rijetkim trenucima istinske sreće, i na mojem će se licu pojaviti osmijeh. Osmijeh koji besramno pokazujem i nesebično dijelim jer još uvijek vjerujem u istinsku emociju, emociju čiste, neiskvarene sreće i postojanja.

Vjerujem da svatko zaslužuje biti sretan, zato svoje misli pretačem u riječi. Moja je misija pokazati drugima da nisu sami, da ih okrutnost svijeta ne može povući u nemilosrdan žrvanj prilagodbe i nepripadanja. Da postoje slični njima. Da pripadaju negdje. Da i za njih ima mjesta. Da, negdje na kraju svijeta ili ovdje, sasvim blizu, nečije srce bije istom brzinom, dozvoljavajući sreći da ispliva u svom najčišćem obliku.

Alen Bjelopetrović Dax

 

Facebook Comments
Advertisements
error: Content is protected !!
%d bloggers like this: