Advertisements

Svijet sjena

Čemu da se nadam, kada na ovome svijetu sve manje stvar ima smisla? Čemu da se nadam, kada ovdje, na ovome prljavome mjestu kojega danas nazivamo svijetom gotovo da ne možeš preživjeti bez da besramno uprljaš ruke? Mogu li danas, u ovom modernom vremenu…

Advertisements

Kraljici zlobe

Jesi li ikada zastala na tren i razmislila o riječima koje izgovaraš? Jesi li i u jednom trenutku pomislila da se to što imaš za reći može izreći i drugačije? S manje otrova? Manje bolno? Manje oštro? Naravno da jesi… I naravno da to…

Oaza mira u Gradu koji teče

Nakon zaista dugog i odviše napornog dana, sve što mi je trebalo bilo je tek sat vremena potpune tišine. Tih sat vremena potpune odsutnosti koja bi mi donijela mir i omogućila da nastavim dalje. Iskrcavši se na riječkom autobusnom kolodvoru shvatio sam da su…

Kišna dama

Čest je gost u našim krajevima, iako je gotovo nitko ne poznaje. Ne znaju za nju, nisu svjesni da postoji. Pa čak i kada čuju poneku priču o njoj, rijetki šapat u noći, iz usta onih malobrojnih koji se još sjećaju starih priča, ne…

Čuvar iz sjene

Za većinu će to biti jedna od onih noći kojih se nikada ne možete riješiti, onih koje ostanu urezane u pamćenje jer je moguće gotovo osjetiti da je nešto u njima bilo krivo. Nešto neće biti na svome mjestu. Doduše, nitko nikada neće moći…

Odraz smrti

„Nemaš se zašto bojati, nisam došla po tebe.“ Negdje iza mene pojavila se slabašna svjetlost. Tek iskra u tami, koja je približavajući mi se postajala svjetlija. Poput tona koji se izdvoji iz pozadinske buke, koji pronađe put do nečijih ušiju, tako je i svjetlost…

Razglednica na kojoj piše ‘zbogom’

Sinoć me posjetio sasvim neočekivani gost. Taman sam se udobno zavalio na trosjed sa šalicom vrućega čaja i dohvatio knjigu koju sam već neko vrijeme pokušavao dovršiti. Noge sam pokrio laganom dekicom jer su temperature već počele padati. Znate kako je to u jesen…

Čovjek s margine društva

Kada god okrenem glavu i pogledam unazad, u te minule godine mojeg ne previše dugog života, jedna stvar uvijek postane jasna – ja nikada nigdje nisam pripadao. Uvijek sam bio drugačiji, uvijek sam visio. Ili pak stršao. Uvijek sam bio onaj koji je želio…

Dah vjetra

Stojim na vjetrometini života. Ponosno, uzdignuta čela. Pogled mi se gubi negdje na horizontu. Ovdje, na litici, na samome rubu poznatog mi svijeta, zastao sam da osluhnem što mi svijet ima za reći. Došao sam do samoga kraja svega što mi je poznato. Postigao…

O proljeću

Nikada nisam volio jesen, no ona je nekako uvijek voljela mene. Došuljala bi se i uvijek me zatekla nespremna. Ponekad je trčala nastojeći me sustići, poput psa koji zaigrano trči za svojim najvjernijim drugom, dok sam ja davao sve od sebe da me ne…

error: Content is protected !!