Advertisements

Svijet sjena

Čemu da se nadam, kada na ovome svijetu sve manje stvar ima smisla? Čemu da se nadam, kada ovdje, na ovome prljavome mjestu kojega danas nazivamo svijetom gotovo da ne možeš preživjeti bez da besramno uprljaš ruke? Mogu li danas, u ovom modernom vremenu…

Advertisements

Kraljici zlobe

Jesi li ikada zastala na tren i razmislila o riječima koje izgovaraš? Jesi li i u jednom trenutku pomislila da se to što imaš za reći može izreći i drugačije? S manje otrova? Manje bolno? Manje oštro? Naravno da jesi… I naravno da to…

Zbog jednog osmijeha

Jednog dana, kada budem zavaljen u udobnost trosjeda sa šalicom toploga čaja ili hladnoga piva, ovisno o godišnjem dobu, razmišljao o ovome danu, vjerojatno ću pomisliti da su se stvari morale tako posložiti. Pomislit ću da se u mom životu sve uvijek događalo s…

U zoni sivila

Nije oduvijek bilo ovako. Ne, nekada je izgledalo bitno drugačije. Nekada je svijet imao savršen smisao. Nekada su sve kockice bez ikakvih problema sjedale na svoje, samo za njih predviđeno mjesto. Nekada nisu postojale pukotine u slagalici koje ni jednim komadićem nisu mogle biti…

Pod maskama

Njena je bila porculanska. Snježnobijela, glatka, bez tragova bora. Poput snijega koji napada za mirnih zimskih noći prekrivajući sve neravnine, sva udubljenja koja je na zemlji ostavilo vrijeme. Bila je savršena, bez ikakve mane. Bila je lijepa. Moja… Moja je bila nešto jeftinija. S…

Razglednica na kojoj piše ‘zbogom’

Sinoć me posjetio sasvim neočekivani gost. Taman sam se udobno zavalio na trosjed sa šalicom vrućega čaja i dohvatio knjigu koju sam već neko vrijeme pokušavao dovršiti. Noge sam pokrio laganom dekicom jer su temperature već počele padati. Znate kako je to u jesen…

Čovjek s margine društva

Kada god okrenem glavu i pogledam unazad, u te minule godine mojeg ne previše dugog života, jedna stvar uvijek postane jasna – ja nikada nigdje nisam pripadao. Uvijek sam bio drugačiji, uvijek sam visio. Ili pak stršao. Uvijek sam bio onaj koji je želio…

O proljeću

Nikada nisam volio jesen, no ona je nekako uvijek voljela mene. Došuljala bi se i uvijek me zatekla nespremna. Ponekad je trčala nastojeći me sustići, poput psa koji zaigrano trči za svojim najvjernijim drugom, dok sam ja davao sve od sebe da me ne…

Ad acta

Čovjek valjda nikada neće moći prihvatiti činjenicu da neke stvari jednostavno nisu suđene. Jedna od najtežih životnih lekcija, ona na čijem testu gotovo uvijek padnemo, jest da neke stvari i neke ljude jednostavno moramo otpustiti. Moramo ih ostaviti jer ne pripadaju našem životu, jer…

Ti, koji se bojiš istine

Oduvijek si bio takav. U početku sam mislio da si samo nepovjerljiv, da ćeš s vremenom popustiti, da ćeš mi otvoriti vrata svoga svijeta i dopustiti da zavirim u njega. To se, nažalost nikada nije dogodilo. Pokušavali smo to izbjeći, no naši svjetovi izgleda…

error: Content is protected !!