Advertisements

Dvije krajnosti

Probudio ju je alarm budilice. Sreća je da je se sjetila naviti, inače bi sigurno prespavala. Zagledavši se u ekran mobitela, primijetila je da prikazuje devet sati. Bila je uvjerena da je namjestila alarm u osam. Nema veze – ako požuri, stići će sve…

Advertisements

O čovjeku i prirodi

Prije nekoliko dana jedna se misao uglavila u mojoj glavi i nikako da iz nje izađe. Ušla je potiho i zaglavila se među tisuće drugih misli. Samo je zasjela na to mjesto koje je pronašla i čekala pravi trenutak da ispliva na površinu. Isprva…

Dax, koji u ruci nosi sunce

Prošlo je previše vremena otkada je ostavio trag na mom srcu. Gotovo da se više ne sjećam te subote u ranoj jeseni kada je njegovo postojanje dotaklo moje. Često volim reći da je došao s kišom, a da je sa sobom donio sunce. Donio…

Suze

Ovaj život, što sam ga do sada proživio, donio mi je mnogo zaista divnih uspomena. Donio mi je neka zaista divna sjećanja, koja često izviru iz podsvijesti i uljepšaju mi dokona popodneva. Neka od njih izrone kada im se najmanje nadam, no kada ih…

Kraljici zlobe

Jesi li ikada zastala na tren i razmislila o riječima koje izgovaraš? Jesi li i u jednom trenutku pomislila da se to što imaš za reći može izreći i drugačije? S manje otrova? Manje bolno? Manje oštro? Naravno da jesi… I naravno da to…

U zoni sivila

Nije oduvijek bilo ovako. Ne, nekada je izgledalo bitno drugačije. Nekada je svijet imao savršen smisao. Nekada su sve kockice bez ikakvih problema sjedale na svoje, samo za njih predviđeno mjesto. Nekada nisu postojale pukotine u slagalici koje ni jednim komadićem nisu mogle biti…

Pod maskama

Njena je bila porculanska. Snježnobijela, glatka, bez tragova bora. Poput snijega koji napada za mirnih zimskih noći prekrivajući sve neravnine, sva udubljenja koja je na zemlji ostavilo vrijeme. Bila je savršena, bez ikakve mane. Bila je lijepa. Moja… Moja je bila nešto jeftinija. S…

Razglednica na kojoj piše ‘zbogom’

Sinoć me posjetio sasvim neočekivani gost. Taman sam se udobno zavalio na trosjed sa šalicom vrućega čaja i dohvatio knjigu koju sam već neko vrijeme pokušavao dovršiti. Noge sam pokrio laganom dekicom jer su temperature već počele padati. Znate kako je to u jesen…

Čovjek s margine društva

Kada god okrenem glavu i pogledam unazad, u te minule godine mojeg ne previše dugog života, jedna stvar uvijek postane jasna – ja nikada nigdje nisam pripadao. Uvijek sam bio drugačiji, uvijek sam visio. Ili pak stršao. Uvijek sam bio onaj koji je želio…

O proljeću

Nikada nisam volio jesen, no ona je nekako uvijek voljela mene. Došuljala bi se i uvijek me zatekla nespremna. Ponekad je trčala nastojeći me sustići, poput psa koji zaigrano trči za svojim najvjernijim drugom, dok sam ja davao sve od sebe da me ne…

error: Content is protected !!