Rekla mi je da sam rođen u središtu oluje… Tu jednu, jedinu rečenicu, izrekla je nakon duge šutnje za koje sam plovio beskrajnim prostranstvima njenih tamnosmeđih očiju. Nisam razumio što mi pokušava reći. Nisam se ni trudio razumjeti. Bio sam previše zaokupljen činjenicom da više ne moram odvraćati pogled u stranu kada se njene oči …
Jednom ću se sa sjetom sjetiti tog dana. Tog toliko neobičnog, pomalo tužnog, a opet, prekrasnog i toplinom okupanog popodneva. Dan je to u kojem se mnogo sitnica posložilo na svoje mjesto, dan u kojem sam konačno uspio u riječi pretočiti ono što je dugo u meni postojalo tek kao nedovršena ideja, kao iskra koja …
Read more “O jednom neobičnom popodnevu koje je otkrilo smisao života”