Advertisements

O proljeću

Nikada nisam volio jesen, no ona je nekako uvijek voljela mene. Došuljala bi se i uvijek me zatekla nespremna. Ponekad je trčala nastojeći me sustići, poput psa koji zaigrano trči za svojim najvjernijim drugom, dok sam ja davao sve od sebe da me ne…

Advertisements

Kako sam pokopao dijete u sebi

Sasvim obično, maglovito jutro pokucalo je na vrata. Lažem. Htio bih tako započeti, no zapravo je bila sasvim obična, oblačna subota. Ni po čemu posebna. Dosadna, tmurna subota koja se protezala ne želeći otići. Tek su najjače sunčeve zrake uspijevale probiti debele naslage jesenjeg…

O jednome djetinjstvu

Nedjeljne popodnevne šetnje jedan su od mojih rituala. Obično nakon ručka malo prilegnem pa, u zimskim danima dok još uvijek ima sunca, obučem jaknu, na glavu nataknem kapu i sa slušalicama u ušima krenem. Obično prošećem kroz grad pa skrenem u neki od parkova,…

Klinac iz prošlog vremena

Srijeda, prije nekih dva tjedna. Kasno popodne, nakon odrađene smjene. Kvartovski kafić i druga boca piva na stolu. Opušteno druženje s kolegama na meni do sad nepoznatom mjestu. Pristojan je to kafić, nešto van moje rute dnevnih zbivanja. Da mi je na putu, vjerojatno…

Godina životnih odluka

Svaka je do sada imala ime, pa će tako imati i ova. Godina životnih lekcija – tako ću ju zvati. Godina, kao i svaka druga. Donijela mi je sreću, a s njom pod rukom i tugu. Radost i bol, s osmjesima i suze. Jer…

Ja te ne volim – jer sam žrtva svoje prošlosti

Rekla si da me voliš. Nježno, povučeno, sasvim tiho. Jedne jesenje večeri, dok je suho lišće šuštalo negdje iza nas, a oči bile uperene u sunce koje se gubi na horizontu. Zlatni i crveni tonovi okupali su ti lice i ja sam ti poželio…

O Daxu, koji je došao s kišom

Sjećam se da je došao s kišom. Pratile su ga guste, sitne kapi, one prve jesenje, dosadne, umorne kiše. Kasnio je, što mu je bio običaj. Čekao sam. Stajao sam tamo na Trgu, negdje pored konja, nervozno pogledavajući na sat. Bez kišobrana. Izlazeći iz…

error: Content is protected !!