Advertisements

Na pučini života

Udah, zatim izdah. Između samo praznina. Pokušavam osjetiti. Nešto. Još jedan udah. Brojim do deset, a zatim glasno, brzo izdahnem. Otvorim oči, dočeka me samo polutama sobe. Potpuna tišina. Samoća. Mir. Izvana, da. Unutar mene košmar. Pokušam još jednom. Zatvorim oči. Snažno, duboko udahnem….

Advertisements

O proljeću

Nikada nisam volio jesen, no ona je nekako uvijek voljela mene. Došuljala bi se i uvijek me zatekla nespremna. Ponekad je trčala nastojeći me sustići, poput psa koji zaigrano trči za svojim najvjernijim drugom, dok sam ja davao sve od sebe da me ne…

Kako sam pokopao dijete u sebi

Sasvim obično, maglovito jutro pokucalo je na vrata. Lažem. Htio bih tako započeti, no zapravo je bila sasvim obična, oblačna subota. Ni po čemu posebna. Dosadna, tmurna subota koja se protezala ne želeći otići. Tek su najjače sunčeve zrake uspijevale probiti debele naslage jesenjeg…

O jednome djetinjstvu

Nedjeljne popodnevne šetnje jedan su od mojih rituala. Obično nakon ručka malo prilegnem pa, u zimskim danima dok još uvijek ima sunca, obučem jaknu, na glavu nataknem kapu i sa slušalicama u ušima krenem. Obično prošećem kroz grad pa skrenem u neki od parkova,…

Klinac iz prošlog vremena

Srijeda, prije nekih dva tjedna. Kasno popodne, nakon odrađene smjene. Kvartovski kafić i druga boca piva na stolu. Opušteno druženje s kolegama na meni do sad nepoznatom mjestu. Pristojan je to kafić, nešto van moje rute dnevnih zbivanja. Da mi je na putu, vjerojatno…

Godina životnih odluka

Svaka je do sada imala ime, pa će tako imati i ova. Godina životnih lekcija – tako ću ju zvati. Godina, kao i svaka druga. Donijela mi je sreću, a s njom pod rukom i tugu. Radost i bol, s osmjesima i suze. Jer…

Da mogu vratiti vrijeme

Kada bih se mogao vratiti godinu dana u prošlost i sresti samoga sebe, rekao bih si jednu jedinu rečenicu. Rekao bih: „Nemoj poslati tu poruku.“ Potrudio bih se da obrišem tu jednu rečenicu koju sam odlučio poslati potpunom strancu. Zašto? Jer bi mi život…

U zabranjenom dimu sjećanja

Ima jedan miris, neporecivo vezan za moje djetinjstvo. Ne, lažem. Ne vežem taj miris za doba kad sam još uvijek bio dijete jer ga i danas često osjetim. Za to razdoblje, ono nevino, vežem osjećaj. Pomalo podmuklo, tajno uživanje u zabranjenoj aromi. Ne, nije…

Ja te ne volim – jer sam žrtva svoje prošlosti

Rekla si da me voliš. Nježno, povučeno, sasvim tiho. Jedne jesenje večeri, dok je suho lišće šuštalo negdje iza nas, a oči bile uperene u sunce koje se gubi na horizontu. Zlatni i crveni tonovi okupali su ti lice i ja sam ti poželio…

Na korijenju prošlosti

Zašto sam mislio da će buđenje u novom gradu biti nešto posebno? Zašto sam pomislio da ću se ovdje, gdje sam sada, kada se probudim s prvim zrakama toplog ljetnog sunca, odjednom postati nova osoba, da ću za sobom ostaviti sve što sam dosad…

error: Content is protected !!