Advertisements

Razglednica na kojoj piše ‘zbogom’

Sinoć me posjetio sasvim neočekivani gost. Taman sam se udobno zavalio na trosjed sa šalicom vrućega čaja i dohvatio knjigu koju sam već neko vrijeme pokušavao dovršiti. Noge sam pokrio laganom dekicom jer su temperature već počele padati. Znate kako je to u jesen…

Advertisements

Čovjek s margine društva

Kada god okrenem glavu i pogledam unazad, u te minule godine mojeg ne previše dugog života, jedna stvar uvijek postane jasna – ja nikada nigdje nisam pripadao. Uvijek sam bio drugačiji, uvijek sam visio. Ili pak stršao. Uvijek sam bio onaj koji je želio…

O proljeću

Nikada nisam volio jesen, no ona je nekako uvijek voljela mene. Došuljala bi se i uvijek me zatekla nespremna. Ponekad je trčala nastojeći me sustići, poput psa koji zaigrano trči za svojim najvjernijim drugom, dok sam ja davao sve od sebe da me ne…

O jednome djetinjstvu

Nedjeljne popodnevne šetnje jedan su od mojih rituala. Obično nakon ručka malo prilegnem pa, u zimskim danima dok još uvijek ima sunca, obučem jaknu, na glavu nataknem kapu i sa slušalicama u ušima krenem. Obično prošećem kroz grad pa skrenem u neki od parkova,…

Čovječe, uspori

Jedna stara izreka kaže da se lanac kuje od prve karike. Ako malo razmislim o tome, doći ću do zaključka da sve ima svoj početak, svoje ishodište. Te karike, koje spajajući se jedna na drugu tvore lanac, u teoriji bi morale biti jednake. Od…

O peru i trenutku vječnosti

Kasno jesenje poslijepodne. Sunce je već na zalasku, narančastocrveni tonovi se razlijevaju ulicom kojom prolazim. Na putu sam s posla, idem prema toplom stanu. Prohladno je. Dlanove sakrivam u dubinama džepova tanke jakne, dok mi dah tu i tamo zamagli naočale. U ušima mi…

Bi li bio ponosan na mene?

Znaš, toliko ti toga poželim reći. Sada, kada je kasno. Sada, kada ti više ništa ne mogu reći. Želim ti reći da te konačno razumijem. I da ti je oprošteno. Konačno ti mogu reći da je gorčina, godinama nastanjena u mom srcu, isparila. Otopila…

Kakvu to bol skriva iskrivljeni osmijeh?

Što to ima u tebi što toliko boli? Što to svim silama pokušavaš sakriti? Zašto se smiješ, kada ti uz rubove usana stegnutih u gadljivu grimasu koju nazivaš osmijehom, teku suze? Otkud ta bol i zašto ju ne puštaš na površinu? Zašto ju skrivaš…

Kreni dalje, s vlastitim krhotinama

Hej, ti! Da, ti, kojeg još ne poznajem ni približno dovoljno da bih te nazvao prijateljem. Da, baš ti, koji si već sada više od poznanika. Baš ti, koji danas sjediš zatvoren u sobi, sa spuštenim roletama, koji želiš da se sve ovo nije…

Zašto će štreber uspjeti?

Svaki razred osnovne škole ima jednog posebnog klinca. Svi ste ga vidjeli. Znate za njega i mada, kao, inače ne tračate, sigurno ste pričali o njemu. Barem jednom. Ono povučeno dijete koje sjedi u prvom redu, s naočalama nataknutim na nos, i čita knjigu….

error: Content is protected !!