Advertisements

O jednome djetinjstvu

Nedjeljne popodnevne šetnje jedan su od mojih rituala. Obično nakon ručka malo prilegnem pa, u zimskim danima dok još uvijek ima sunca, obučem jaknu, na glavu nataknem kapu i sa slušalicama u ušima krenem. Obično prošećem kroz grad pa skrenem u neki od parkova,…

Advertisements

Čovječe, uspori

Jedna stara izreka kaže da se lanac kuje od prve karike. Ako malo razmislim o tome, doći ću do zaključka da sve ima svoj početak, svoje ishodište. Te karike, koje spajajući se jedna na drugu tvore lanac, u teoriji bi morale biti jednake. Od…

O peru i trenutku vječnosti

Kasno jesenje poslijepodne. Sunce je već na zalasku, narančastocrveni tonovi se razlijevaju ulicom kojom prolazim. Na putu sam s posla, idem prema toplom stanu. Prohladno je. Dlanove sakrivam u dubinama džepova tanke jakne, dok mi dah tu i tamo zamagli naočale. U ušima mi…

Bi li bio ponosan na mene?

Znaš, toliko ti toga poželim reći. Sada, kada je kasno. Sada, kada ti više ništa ne mogu reći. Želim ti reći da te konačno razumijem. I da ti je oprošteno. Konačno ti mogu reći da je gorčina, godinama nastanjena u mom srcu, isparila. Otopila…

Kakvu to bol skriva iskrivljeni osmijeh?

Što to ima u tebi što toliko boli? Što to svim silama pokušavaš sakriti? Zašto se smiješ, kada ti uz rubove usana stegnutih u gadljivu grimasu koju nazivaš osmijehom, teku suze? Otkud ta bol i zašto ju ne puštaš na površinu? Zašto ju skrivaš…

Kreni dalje, s vlastitim krhotinama

Hej, ti! Da, ti, kojeg još ne poznajem ni približno dovoljno da bih te nazvao prijateljem. Da, baš ti, koji si već sada više od poznanika. Baš ti, koji danas sjediš zatvoren u sobi, sa spuštenim roletama, koji želiš da se sve ovo nije…

Zašto će štreber uspjeti?

Svaki razred osnovne škole ima jednog posebnog klinca. Svi ste ga vidjeli. Znate za njega i mada, kao, inače ne tračate, sigurno ste pričali o njemu. Barem jednom. Ono povučeno dijete koje sjedi u prvom redu, s naočalama nataknutim na nos, i čita knjigu….

Voliš li me s kuhačom u ruci?

Što kada bih se odvažio i skuhao ti ručak? Što kada bih stavio na sebe pregaču, izvukao lonce iz onog ormara pored perilice suđa, složene po veličini, i dvije kuhače iz ladice pored hladnjaka? Kako bi to izgledalo? Bih li se snašao? Naravno da…

Ja te ne volim – jer sam žrtva svoje prošlosti

Rekla si da me voliš. Nježno, povučeno, sasvim tiho. Jedne jesenje večeri, dok je suho lišće šuštalo negdje iza nas, a oči bile uperene u sunce koje se gubi na horizontu. Zlatni i crveni tonovi okupali su ti lice i ja sam ti poželio…

Rođen u središtu oluje

Rekla mi je da sam rođen u središtu oluje… Tu jednu, jedinu rečenicu, izrekla je nakon duge šutnje za koje sam plovio beskrajnim prostranstvima njenih tamnosmeđih očiju. Nisam razumio što mi pokušava reći. Nisam se ni trudio razumjeti. Bio sam previše zaokupljen činjenicom da…

error: Content is protected !!